Možete pisati izravno na adresu Stefanie Caterine.

stefania.caterina @ lucidellesodo.it

Fax n. +39 019 2070460

•••

SADŽRAJ ČLANAKA

10-ODLUKA DUŠE

09-ŽIVJETI U ZAJEDNIŠTVU; BEZ MRMLJANJA I ZAVISTI

08-POSVEĆENI  U  ISTINI

07-UZDIGNUTI  SE  K  OCU

06-INTIMNI  ODNOS  S  BOGOM

05-BOG NAM JE DAO IME

04-PROĆI I POBIJEDITI SMRT I PAKAO

03-PRESVETA MARJIA, SUOTKUPITELJICA ČOVJEČANSTVA

02-SLOBODNA I INTELIGENTNA STVORENJA

01-ALFA  I  OMEGA

. -PROFIL

•••

10

ODLUKA DUŠE

Predragi čitatelji,

Sretna sam da mogu biti ponovno s vama. Nastavljmo naš zajednički hod prema sve većem razumijevanju Božjeg života u nama. U ovom mjesecu vam nudim jednu poruku Duha Svetoga, koja govori o tome kako je nužno odlučiti se za istinu, i o posljedicama koje nosi nedostatak ove odluke. Vjerujem da se ove riječi pobliže odnose na svakoga od nas, jer svaki dan se nalazimo pred izborom između dobra i zla, istine i laži. Čini se da nas život obvezuje na neprestanu šahovsku igru, gdje je od vitalne važnosti pomicanje pravog piuna tj. izbora puta kojim se trebamo zaputiti, onoga Božjeg, ili onog  za koji mi mislimo da je ispravan, ili još gore onoga koji nam nudi Sotona, koji nas na tisuću načina pokušava zavesti. Ne preostaje nam ništa drugo doli prikazati naš život Bogu po Bezgrešnom Srcu Marijinu, da bismo bili korak po korak vođeni prema pravom izboru, koji nas isto tako vodi prema promjeni našeg života.

Ne želim se zadržavati previše na ovim argumentima, koje sam između ostalog puno dublje razradila u mojim knjigama „Preko velike barijere“ i „Ponovno ispisati povijest-Vol. 1 U Božjoj namisli“. Prepuštam vas dakle riječima Duha Svetoga koji je jedini istinski voditelj u našem životu.

Srdačno vas pozdravljam i ostajem sjedinjena s vama u molitvi.

Poruka Duha Svetoga od 23 svibnja 1999

„Govorio sam vam o intimi vaše duše koju Bog poštiva. Postoji intimnost u dobru i intimnost u zlu, ovisno o vašem izboru; znajte da ih Bog jednako poštuje i nikad vas ne prisiljava. Ja osvjetljavam intimu vaše duše, ovaj najdublji prostor u vama, da biste postali svjesni onoga što u vama ne funkcionira. Ima puno mehanizama koji vam izmiču, ali ja vam ih mogu pokazati ako imate u mene povjerenje. Za vas je trenutak velike milosti, kada možete vidjeti vašu bijedu i u isto vrijeme razumjeti što trebate činiti da nadiđete grijeh, bijedu i tamu.

Baš ovdje se rađaju i vaše patnje; kada vas stavim pred istinu vi trpite, jer postajete svjesni da trebate umrijeti vama samima i vašem egoizmu. Ovdje se dijele putovi: neki se odlučuju za Boga i njihova patnja postaje pročišćenje koje donosi plod i vodi prema preporođenju, sve do promjene u novo stvorenje.  Drugi odbacuju Boga i jednako trpe kada se nađu pred istinom; ali ovo trpljenje nije pročišćenje, nego ljutnja, odbacivanje, agresivnost. Oni iako trpe kao i drugi, ne trpe za dobro nego za zlo, da bi postali neprijatelji Božji. Svi oni koji se bore protiv Boga trpe; ali ne daje im Bog to trpljenje, nego upravo ova istina koju odbacuju i koja vapi u njima.

Kada biste samo znali koliko trpe oni koji svjesno odbacuju Boga! Njihova duša vapi jer bi htjela živjeti u istini koju intuira u sebi ali ne može. Trebate razumjeti da je Bog u vas stavio sjeme istine jer ste djeca Božja od njega stvorena, otkupljena i posvećena. Ovo sjeme nikada ne može biti do kraja ugušeno; bez obzira koliko ga čovjek pokušava ugušiti ono uvijek izbija na površinu; jer ste stvoreni da živite  u istini. Zboga toga trpe oni koji odbacuju Boga, ali i u  isto vrijeme otežavaju svoj vlastiti hod, odbijaju da promjene vlastitu sudbinu, jer ne žele umrijeti samima sebi; jednom riječju odbacuju križ.

Ja vam mogu samo pokazati put, ali ne mogu odlučiti  umjesto vas. Zbog toga se varaju osobe koje mole Boga za obraćenje duša. Poradi toga se rađaju mnoge hule protiv Boga koje susrećemo u svijetu: Bog ne obraća zlobnike, ne mijenja ovo ili ono. Bog bi mogao sve to činiti jer je svemoguć, ali vam ostavlja slobodu, da možete slobodno izabrati vaš put u dobru i u zlu, sa svim posljedicama koje taj izbor nosi i to ne samo za vas same; jer sve ono što govorite, radite i mislite odražava se na cijelokupno čovječanstvo.

Čovjek je slobodan od trenutka začeća sve do posljednjeg dana svoga života, i ne samo to. Bog poštiva tu slobodu i nakon smrti. U čistilište duša nosi sa sobom i ponovno proživljava svaku zatvorenost i neodlučnost koju je živjela na zemlji, kao što i duše u paklu nose i proživljavaju njihovo potpuno odbacivanje Boga.

Čovjek odbacuje istinu jer ona stoji žrtve. Istina, ako je življena, nikada ne dopušta da čovjek bude indiferentan i ne ostavlja ga nikada u onom stanju u kojem se trenutno nalazi. Doista, živjeti u istini znači da smo spremni svaki dan, svaki trenutak na promjenu koja je često puta bolna, kada se trebamo osloboditi lažnih osjećaja, ugodnosti, kompromisa i izdaje… Sve ovo nam teško pada jer u temelju toga je odbijanje  istine. I na kraju tko odbija istinu traži uvijek opravdanje za to, da bi ušutkao onaj unutarnji vapaj koji ostaje za vječnost, čak i kod duša koje su proklete. Ova čežnja za istinom ostaje jer je utisnuta u vaše biće, stvoreno na sliku i priliku Božju koji je Istina. Radi toga čovjek traži opravdanja, da bi ušutkao vlastitu dušu.

Opravdavanja uvijek obavezno vode prema okrivljavanju drugih. Najekstremnije opravdavanje dovodi do okrivljavanja Boga; pripisujući Bogu patnju, koja  vam dolazi zbog odbijanja istine. Tako oni koji su izabrali Sotonu posvečujući se njemu (a nije ih malo) često tvrde da su odbacili Boga jer on nije ništa za njih učinio. Nitko od njih vam neće reći da je odbacio istinu svojim slobodnim izborom. Ove tvrdnje nažalost možete čuti isto tako iz usta mnogih krščana, koji se smatraju vjernicima i vrše mnoga djela milosrđa, ali kada dođe kakva nesreća, krive  Boga spočitavajući mu čak i djela koja su vršili u njegovo ime. Na kraju, najveće ljudsko opravdanje sastoji se u okrivljavanju Boga.

Ja vam kažem da uporno pobijanje istine, iskrivljavanje istine, pravljenje da se ne vidi, bacanje krivnje na Boga, teški je grijeh protiv Duha Svetoga.

Ja djelujem u svakome od vas, prosvjetljujući vas i orijentirajući prema Isusu Kristu koji je Put, Istina i Život i podsječajući vas na njegov nauk. Ako se otvorite i potpuno povjerite meni, bit ćete u stanju razumjeti i izabrati istinu , uvijek i u svakoj situaciji. Radi toga ne postoji nikakvo opravdanje za onoga koji odbacuje Boga, jer ja dajem svakome onu milost koja mu je potrebna za pravljenje pravih koraka proporzionalno sa strukturom, sposobnošću i poslanjem svake duše. Ne postoji nijedna duša koja je ostavljena od mene bez pomoći, bez jasnoće, bez poticaja; kada bi bilo tako, išao bih sam protiv svoga djela.

Prijanjanje uz istinu, vodi vas u potpuno ostvarenje, ukoliko svaki poticaj koji ja dajem vašoj duši teži prema neprestanom napredovanju. Malo po malo koliko napredujete i moji poticaji postaju sve jači i jasniji, rastu u odnosu na vaš odgovor. Naprotiv, ako niste raspoloživi za hod, ako ste duhovno lijeni, sami sebi režete noge, jer mi ne dopuštate da vas vodim naprijed i povećavam svoje poticaje u vama.

Vaša nepotpuna odluka da živite u istini, isto tako izaziva trpljenje u svima onima koji ozbiljno žele koračati prema Bogu. Uistinu vi ste u zajedništvu jedni s drugima i svi ljudi su međusobno povezani, tako da neodlučnost jedne osobe usporava, koči i otežava hod drugih. Kada bi svi odgovorili na moje poticaje, čovječanstvo bi sigurno bilo na sasvim drugoj razini.

Ja vas ne ostavljam, pratim vas u svakom trenutku i računam na vas. Želim vam pokazati put prema  Presvetom Trojstvu u čijem se životu potpuno ostvaruje tajna ljubavi. Blagoslivljam vas u ime Oca i Sina i Duha Svetoga“.

•••

9

ŽIVJETI U ZAJEDNIŠTVU;

BEZ MRMLJANJA I ZAVISTI

Pozdravljam vas dragi čitatelji! Nadam se da ste dobro i da možete bar malo uživati u ljetnom odmoru. Poruka Duha Svetoga koju vam nudim u ovom mjesecu, govori o bratskom zajedništvu koje pronalazi svoj izvor i snagu u zajedništvu između Tri osobe Presvetog Trojstva.

Nije uvijek lako živjeti u zajedništvu sa našim bližnjim , zbog naše krhkosti i krhkosti drugih. U svakom slučaju ako se prikažemo Isusu po Bezgrešnom Srcu Marijinu, možemo nadići sve granice; doista činom prikazanja sjedinjujemo se sa Isusom, i nismo više mi oni koji ljubimo i stvaramo istinsko zajedništvo sa drugima, nego Isus. Na taj način i naši se odnosi uzdižu preko malih ljudskih računica. Mi nismo sposobni susresti drugoga po nama samima; čovjek sam po sebi stvara odnose prema vlastitim interesima iako može biti vođen snagom vjere i plemenitim nakanama, ali u svakom slučaju ne snagom istinskog bratskog zajedništva.

Čovjek koji iziđe iz jedinstva s Bogom postaje egoista, i automatski je egoistična i njegova ljubav, koja može biti posesivna, nasilna, ljubav koja guši. To možemo promatrati svaki dan u crnoj kronici.

Čovjek koji se ne daruje nije egoističan samo prema bližnjem, nego i prema Bogu. Uvijek nešto traži od Boga, mrmlja protiv Njega ako to ne dobije i dolazi do toga da zavidi onome koji prima milost od Boga.

To je otrovan korjen koji nosimo u nama i koji se može iskorjeniti samo potpunim prikazanjem našega života Bogu. Zbog toga nebojmo se i ne strepimo! Vjera u Isusa Krista pobjedonosno je oružje koje nam daje sposobnost da pobjedimo svako zlo u nama i oko nas. Prepuštam vas dakle riječima Duha Svetoga i želim vam od srca svako dobro.

Poruka Duha Svetoga od 19.05.1999

„Želim vam govoriti o bratskom zajedništvu, koje je sljedeći korak nakon posvećenja. Doista posvećenje u istini uvodi nas u zajedništvo. Isus  se ne bi mogao posvetiti u istini da nije bio u zajedništvu sa Ocem i sa mnom. Bog nije nikada sam, jer u njemu živi i djeluje zajedništvo između tri Osobe Presvetog Trojstva. To je savršeno zajedništvo jer je savršena i ljubav koja teče i daruje se od jedne Osobe prema drugoj.

I vi ste pozvani na ostvarenje zajedništva u posvećenju i u istini. Kada nema bratskog zajedništva, zajedništva među vjernicima u jednoj zajednici , u jednoj obitelji to znači da nema niti istine ili je ona u dušama pritisnuta. Suprotno od toga, ako istina Božja prebiva u vama ona vas uvodi u Božansku ljubav i to vas automatski vodi u darivanje i zajedništvo na sliku Presvetog Trojstva, gdje se tri Božanske Osobe daruju jedna drugoj i zajedno se daruju svakome od vas.

To se treba dogoditi i među vama: zajedništvo treba biti ogledalo istine koja se nalazi u svakome od vas. Tamo gdje prebiva prepotentnost, laž i egoizam nema zajedništva. Gdje su interesi drugačiji od onih Božjih nema zajedništva, kao što se nažalost danas događa i među krščanima; nije mali broj osoba koje rastu , same, skoro divlje; koje skoro nikada ne ulaze u vrt svoje duše da bi ga očistile od korova, niti su pomognute u tome da gledaju u svoju nutrinu. U takvim slučajevima ne može se govoriti o zajedništvu, nego o više ili manje mirnom suživotu.

Vi ste naprotiv pozvani na istinsko zajedništvo, jer tri Osobe Presvetog Trojstva ne ograničavaju se međusobno nego žive u savršenom zajedništvu, ljube se i ljube. Isto tako i u raju se živi savršeno zajedništvo, jer duše su ušle u istinu i u posvećenje samih sebe u istini; to ih vodi da odbace svaki egoizam da bi ušle u istinsku ljubav koja se daruje drugome, koja se daruje uzajamno. To je pravo zajedništvo.

Bez istinskog zajedništva ne možete doći do istinskog prikazanja vas samih. Tko nije sposoban živjeti u zajedništvu nije sposoban ni prikazati se, jer ova nesposobnost je znak egoizma. individualizma i egocentrizma.

Pozivam vas da pogledate u vašu nutrinu i da otkrijete što vam još nedostaje da bi ste ušli u savršeno zajedništvo prije svega sa Bogom i onda i među vama. To je karakteristika pravih krščana; da budu jedno u Bogu. ja ću vam pomoći da dođete do pravog zajedništva, jer ja sam Ljubav. Još vam ovo želim reći: u zajedništvo s drugima vi nosite kao dar ono što već prebiva u vama. Zbog toga je jako važno živjeti u istini da biste mogli darovati drugima istinu u ljubavi, molitvi i prikazanju. Bez ove istine nema niti zajedništva.

Pozivam vas također da se svučete od bilo kakvog oblika traženja od Boga, jer to vam je zapreka da uđete s Njim u zajedništvo. Doista u čovjeku se nalazi jako opasan korjen zla koji ga vodi do toga da uvijek traži nešto za uzvrat od Boga čak i onda kada prikazuje svoje žrtve i molitve. Na ovo se nadovezuje drugi aspekt o kojem vam je Isus govorio( Mt 20, 1-16), mrmljanje protiv Boga, kritika i okrivljavanje Boga za njegovo djelo.

Sigurno je da Bog uzvraća pravednicima, u to nesmijete sumnjati. Zbog toga nije neko zlo očekivati nešto od Boga, jer On je Samo Dobro i uvijek uzvraća dobrim onome koji ga zaziva iskrenom ljubavlju. On to uvijek čini, ali u svoje vrijeme i na svoj način. S druge strane zlo je približiti se Bogu samo da biste od Njega nešto dobili. To nije vjera, nego egoizam.

Imati želju za nagradom kao cilj samoj sebi , bolestan je stav, kao što je i mrmljanje. Obadvije su manifestacija istog korjena pobune koji je u čovjeku prisutan kao posljedica istočnog grijeha i nedostatka bezgrešnosti.

Jedan od aspekata bezgrešnosti je i vedro prihvaćanje volje Božje posebno u kušnjama: tko ljubi Boga i njemu se prikazuje nema u sebi mrmljanja

Tko u potpunosti sudjeluje u žrtvi Kristovoj, prepušta se dobroti Očevoj kao Isus, jer zna da mu se ništa zlo ne može dogoditi, jer Otac ne može nikada željeti zlo svojoj djeci nego samo dobro. Zna isto tako da kušnja koju Otac dopušta uvijek vodi prema ostvarenju većeg dobra kao što je bilo i za Isusa i svaka smrt se pretvara u Uskrsnuće.

Naprotiv duša koja je prljava, buntovna i zla, ne razumije ovo i počinje mrmljati, buniti se protiv prijateljske ruke koja je hrani. Tako je djelovao Juda i tako djeluje svaki izdajica.

Duboka pobuna je tipična za one duše koje se ne prikazuju, koje ne mogu razumjeti dobrotu Božju jer one ne žele biti dobre. Vi ste naprotiv pozvani biti dobrota Božja; i to možete biti samo ako se prikažete kao žrtva u jedinstvu sa Isusom Kristom, inače vaša dobrota ostaje na razini ljudskog sažaljenja.

Dobrota koja nije utemeljena u žrtvi Kristovoj je ljudsko sažaljenje i njega je puna zemlja, ali to nije Božja dobrota, zbog toga je zemlja žedna ljubavi.

Mrmljanje se može pretvoriti u zavist prema onima koji primaju milosti. Možete čitati u odlomku iz Evanđelja o radnicima koji mrmljaju zbog toga što oni koji su došli posljednji, primili su jednako kao i prvi.(Mt 20, 1-16). Tko sudjeluje u žrtvi Kristovoj i dopušta da ga dobrota Božja zahvaća, ne može biti zavidan, jer zna da svatko ima svoje mjesto u planu Božjem. Pred Bogom su jednaki i prvi i posljednji, u Bogu ne postoje  karijere i kategorije. Pred Bogom vrijedi samo iskrena želja u svakome da bude dio plana Božjega.Tako svatko pronalazi svoje mjesto, svoje ostvarenje i sreću. Darovana milost jednima i drugima pomaže svakome da se uzdigne, zbog toga nema mjesta zavisti. Sve dok ima u vama zavisti nemožete doći do mira, a još manje do sreće. Ne možete postići savršenost u Bogu.

Isto tako i zavist dolazi od nedostatka bezgrešnosti. Radi toga pozivam vas da proslijedite vaš hod prema bezgrešnosti gledajući Mariju koja se nikada nije pobunila protiv Boga u nijednoj kušnji.

Ona nije zavidila nikome, naprotiv znala se je radovati zajedno sa Elizabetom, radovati se dobroti Božjoj bez imalo zavisti, čuvajući stav poniznosti unatoč vlastitoj veličini kojoj nema premca.

Podržavam vas u vašemu hodu i blagoslivljam vas u Ime Oca i Sina i Duha Svetoga.“

•••

8

POSVEĆENI  U  ISTINI

Predragi čitatelji, evo nas ponovno zajedno. Nadam se da ste dobro i da ste sretni u Bogu. Ovaj mjesec želim s vama podijeliti rijeći koje mi je Duh Sveti uputio glede posvećenja. Kada govorimo o posvećenju, vjerovatno nam spontano dolazi da mislimo na svećenike i redovnike. Uistinu, svatko od nas je pozvan da se posveti Bogu. Ovo posvećenje ne sastoji se toliko u određenoj životnoj formi, koliko u jednom unutarnjem stavu osobe koja se daruje Bogu, neovisno o stvarnosti u kojoj živi. U tom smislu posvećeni su svi oni koji iskreno žele pripadati Bogu i  koji se prepuštaju u njegovu volju. Naše osobno posvećenje stvara teren iz kojega niče svaki poziv, bilo bračni život, svećeništvo, redovnički život itd. Svi oni koji se odluče položiti svoj život u ruke Božje, odričući se svake forme egoizma da bi slijedili put Isusa Krista, oni su prihvaćeni od Gospodina kao njegovi posvećeni. Bog ne pravi razliku među osobama, on s ljubavlju prima dar svake osobe.

Dakle ne bojmo se, jer od nas se ne traži da vršimo velike stvari, niti da držimo veličanstvene govore, da bismo se svidjeli Bogu; od nas se traži samo da budemo kao djeca koja su puna povjerenja, bez imalo zloće, koja vjeruju u dobrotu svoga Oca i njemu se predaju, sigurni da će zauzvrat primiti samo dobro i sreću. Ako imamo ovakav stav prema Bogu, on nas preobražava i automatski sudjelujemo u njegovom planu spasenja. Da, Bogu su potrebni ovakvi posvećeni kao pomoć za cijelo čovječanstvo, i da pokažu jedan drugačiji način života, da bi se u svakom čovjeku dobre volje otvorio put nade.

Evo dakle riječi Duha Svetoga;želim vam da primite svjetlost i snagu.

Srdačno vas pozdravljam u Kristu.

Poruka Duha Svetoga od 18.05.1999

……“Poznate su vam ove Isusove riječi iz Evanđelja: „Ja sebe samog posvećujem za njih da i oni budu posvećeni istinom“(Iv  17, 19-20). Isus govori o prikazanju života, koje bi trebao vršiti svaki krščanin u svome životu i tada automatski postaje autentična posvećena osoba. Nažalost nisu svi oni koji se nazivaju krščanima posvećeni, i svi koji su posvećeni nisu automatski posvećeni u istini. Ovo vrijeđa Boga, jer njihovo prikazanje nije čisto. Prikazanje koje nije čisto, gore je od laži. Tko kaže da se prikazuje Bogu i onda ne živi u istini nego u tami, gori je od onoga tko svjesno izabere tamu. Tako je činio Juda i tako nastavljaju činiti i drugi njemu slični.

Prikazanje života vas posvećuje Bogu; to prikazanje treba se događati u istini. Ali ne u vašoj istini, onoj koja dolazi iz vašeg ja ili iz pameti, nego u Božjoj istini. Treba biti prikazanje koje je po volji Božjoj, prema onome što je predviđeno za svakoga od vas. Naprotiv mnogi bi htjeli dostići ono što nije za njih predviđeno; htjeli bi posjedovati određene karizme i na neki način bi htjeli posjedovati Boga. Ovo vas vodi izvan istine, jer Bog svakome daje po milosti koja je za njega predviđena, isto tako prema svačijim mogućnostima i sposobnostima, i sve to čini s ljubavlju i zbog ljubavi, i pažljiv je prema svakoj duši. Istina Božja sastoji se od onoga što je predviđeno za svakoga od vas. U toj istini možete se automatski posvetiti i staviti vaš život na raspolaganje Bogu sve dok on ne ostvari svoj Božanski plan u vama. Ako naprotiv stavite u centar vaše ambicije, ljudske želje, vlastite interpretacije volje Božje, vaše će posvećenje biti izvan istine, bit će samo jedno sredstvo ostvarenja vaših očekivanja, iako vam se može činiti da ste nadahnuti velikom vjerom.

U mnogima koji se nazivaju posvećenima, postoje bolesne ambicije, jer se posvećuju Bogu na njihov način, da bi dobili nešto od Boga, i to je ambicija.

Ako budete živjeli u istini Božjoj bit ćete istinite posvećene osobe. Čak ni zlo vam neće moći naškoditi, jer neće naći u vama prostor gdje se može uhvatiti. Doista, Sotona samo čeka gdje vas može izvuči iz istine i plana Božjega; On vas želi zavesti da ne prepoznate volju Božju , hraneći vaše ambicije i koristeći se vašim slabostima da vas izvede iz istine. Ali ako vi želite cijelom vašom dušom, da se ostvari samo Božja istina za vas, tada vas Sotona neće moći dotaknuti.

Pozivam vas da razmišljate da li je u vama sve u istini,da li svaki korak, želja, molitva počivaju u istini Božjoj, u planu Božjem za vas koji je vaša istina, istina cijelog vašeg bića.

Biti posvećeni u istini, znači da trebamo ostaviti sve. Isus vas je pozvao da ostavite sve ( Mar 10, 17-27 i Mar 10, 28-31). Nažalost mnogi od vas su taj poziv usko sveli na materijalnu razinu, kao da vam je Isus jednostavno naredio da prodate sve što posjedujete materijalno, u smislu nekog ugovora da sredite sve vaše poslove i onda ga slijedite. Ne, ne radi se o tome!

Poziv da ostavite sve odnosi se na ono što stoji u vama, na vaše ljudske sigurnosti, izabiranje onoga što vam je ugodno, na kompromise u koje često upadate kada istina Božja nije u skladu sa vašom istinom, kada su Božje želje suprotne vašima, kada osjećate da prijeti opasnost vašem ugledu. Sve ovo je puno opasnije od materijalnog bogatstva.

Mnogi misle da su posvećeni Bogu jer su ostavili neko materijalno dobro, ali se varaju, jer nisu ostavili njihov unutarnji način, koji ih vodi da daju povjerenje osobama i zemaljskim stvarima više nego Bogu. Duh svijeta progoni čak i one koji su se posvetili u samostanima, uvlači se među krščane kao virus i kvari narod Božji. Odavde dolaze mnoga zla za vjernike: nedostatak molitve, vjere, predanja Bogu, prevelika razionalnost, prazne riječi, beskorisne propovjedi.

Od vas kao Isusovih učenika traži se da na poseban način ostavite sve. Tko se prikaže Ocu po Sinu u Duhu Svetom, ne može ništa posjedovati, jer darujući vlastiti život, darovao je sve Bogu. Tko naprotiv posjeduje neku sigurnost koja nije ukorjenjena samo u Bogu on nešto zadržava za sebe, što znači da nije ostavio sve. Tko nije ostavio sve ne može niti dati sve.

Na putu istinitog posvećenja hode samo oni koji su doista ostavili sve i spremni su nadati se, ne onome što je vidljivo ljudskim očima, nego jedino očima vjere. Ovdje ste pozvani da bacite vaše mreže (Lk 5,5), da idete prema nepoznatom; da bi ste u tome uspjeli možete računati samo na Boga. Ne zaboravite nikada da vas na životu drži samo Providnost koja je nit što vas veže s Bogom; zato nikada je ne prekidajte, jer ako to učinite upast ćete u prazninu. Želim vas u tome ohrabriti, jer kao što vam je Isus osigurao, tko ostavi sve primit će sve stostruko i život vječni.

Blagoslivljam vas blagoslovom svjetlosti,jakosti i mira, u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.“

•••

7

UZDIGNUTI  SE  K  OCU

26/05/2010

Predragi,

evo nas  ponovno zajedno nakon vazmenog vremena, u kojemu smo se prisječali velikih događaja našeg spasenja. U stvari veliki prolazak preko smrti u život obavezan je za svakoga od nas, neovisno o liturgijskom  vremenu. Smrt i Ukrsnuće nas prate kroz  cijeli naš egzistencijalni život; kroz mnoge životne kušnje pozvani smo na iskustvo Kristove vazmene pobjede, pretvarajaći svaku smrt u Uskrsnuće. Mi smo dio naroda Božjeg koji neprestano korača prema potpunom  ostvarenju Božjih obećanja; to je hod za koji je neophodan prolazak preko različitih faza obraćenja, sve dok ne dođemo do preobrazbe našeg bića. Ovo sam produbila u prvoj knjizi iz serije “ Ispisati ponovno povijest”, pod naslovom “ U Božjoj misli”; U toj knjizi sam donijela proživljena iskustva i objašnjenja koja sam primila i koja govore o Božjoj misli koja živi u nama i koja nas preobražava iz dana u dan.

Temeljni aspekt u duhovnom životu je sposobnost duše da primi novost Božju. Koju novost? Onu koja je sadržana u životu koji nam Bog neprestano komunicira preko svoje ljubavi. Doista, život u Bogu je neprestano nov i neprestano se obnavlja. Nikada nije statičan, nego suprotno on je dinamičan,vitalan obogačen uvijek novim iskustvima. Isus nam je osigurao, da za onoga koji u svojoj intimi vjeruje u Njega, poteči će rijeke žive vode.( Iv 7,37-39).

Možemo se otvoriti Božjoj novosti, ako smo spremni primiti njegov život u svakom trenutku, ako smo spremni mijenjati nas same dopuštajući da Gospodin živi u nama. Jedini način da u tome uspijemo, prikazanje je našeg života po Bezgrešnom Srcu Marijinu. To je jedini put koji nas vodi da idemo u korak sa milošću, i postanemo novo stvorenje. Puno puta bilo mi je pojašnjeno od Gospodina, a to sam i iskusila;  da bismo od Gospodina primili život u punini, potrebno je da ga mi potpuno predamo Gospodinu, jer prima se u mjeri u kojoj se daruje. Darujući Bogu sve, od Boga se dobiva sve; to je zakon Duha. Zar naš život nije sve? Što možemo darovati Bogu da bude vrednije od našega života?

Otvorenost novosti Božjeg života vodi nas prema tome da uzdignemo cijelo naše biće k Ocu. O tome govori poruka Duha Svetoga koju vam nudim ovaj mjesec. Primila sam je U 1999-oj godini na dan Uzašašća; nadam se da će vam biti korisna.

Pozdravljam vas i želim vam svako dobro u Kristu

Poruka Duha Svetoga od 16. svibnja 1999- Uzašašće

“Za vas je nužno da se otvorite novosti Božjoj; ali ova otvorenost zahtjeva drugi korak: vaše uzdignuće k Bogu. Uzašašće Isusovo nije samo primjer toga uzdignuća, nego je predokus vašega uzdignuća koje će biti na kraju vremena, u tijelu i duši.

Svakako već danas, dok još živite u tijelu, pozvani ste na uzdignuće cijelog vašeg bića Bogu. Ako ste nova stvorenja, otvorena ljubavi Božjoj koja vas neprestano obnavlja, koja vam se daruje i vodi vas prema potpunom darivanju, onda niste više svezani za zemlju nego već živite jednu novu dimenziju, koja ide preko prostora i vremena. Doista tko živi uronjen u meni, ne može više biti svezan za zemlju.

Zbog toga iako za sada morate živjeti u tijelu i ravnati se prema fizičkim zakonima zemlje, u isto vrijeme vi ste ih već nadvladali, svakako vi živite od materijalnih stvari, ali vaša duša ih je već nadišla., što znači da je ona već dotakla novu dimenziju života. Ova nova dimenzija je vječnost. Vaša duša je stvorena za vječnost i ona sama je vječna. Vrijeme koje vam je Bog dopustio da živite u tijelu, predviđeno je za vašu misiju, da bi ova dimenzija vječnosti, preko vašeg tijela mogla dotaknuti stvarnost koja vas okružuje, jer i ona treba biti uzdignuta zajedno s vama.

Čovjek ovo nije razumio. Ne govorim samo o čovjeku koji ne vjeruje, nego isto tako i o vjerniku koji je kršten, ali koji često ne zna prepoznati veličinu Isusove poruke koju vam je ostavio preko svoga uzašašća, a  to je; da je prijeko potrebno uzdignuti se k Ocu već ovdje, dok ste na Zemlji. Mnogi misle da će doći k Ocu , nakon smrti, ako sve bude išlo dobro i dođu do raja. To je pogrešno, jer dimenzija raja, čistilišta i pakla, jednostavno je nastavak onoga što ste započeli  u zemaljskom životu i izvršenje onoga što ste izabrali živjeti na zemlji.

Uzašašće je najstrašniji dan za Lucifera jer predstavlja njegov totalni poraz;

Doista, čovječanstvo koje je on želio potlačititi, poniziti, podložiti sebi preko smrti, preko Isusa Krista je bilo uzdignuto, u tijelu i duši, tako kako je bila uzdignuta u tijelu i duši Djevica Marija koja predstavlja novo čovječanstvo, ono što ćete vi biti.

Molim vas da razmišljate o tome što za vas znači uzdignuti se k Ocu zajedno sa Sinom u Duhu Svetomu. Zapitajte se što za vas znači uzdignuće, od čega se trebate otrgnuti što je zemaljsko i što vas veže,otežava vam da se uzdignete, kakve strahove prikrivate u sebi.

Ne možete se uzdignuti ako vas strah pritišće, jer strah je teret koji veže dušu za zemlju. Ako postoji strah, duša se ne može uzdići. Uzdignuti se, znači ići prema onome što duša može spoznati po vjeri, a ne po osjetilima. Nitko ne može fizički dotaknuti vječnost, niti je zakoni fizike mogu objasniti, ali duša ju poznaje. U vjeri možete bez straha ići prema tajni, prema onom što je po ljudski nepoznato. Ako ste u Bogu čak i nepoznato vam biva poznato; vaša duša ga intuira, razumije, poznaje. Ona je stvorena da razumije Božje stvarnosti.

Vi se uzdižete u vjeri kada zamječujete neku stvarnost koja vam je nepoznata po osjetilima. Kako možete spoznati vječnost preko osjetila? Možete li možda preko osjetila dotaknuti dimenziju slobode, mira, ljubavi, darivanja? Možete li fizički dotaknuti ljubav? Ne možete. Možete li je gledati očima? Ne možete. Ali vaša duša je može dotaknuti, gledati, udisati, i to samo po vjeri. Vaša duša može konkretno iskusiti dimenziju vječnosti; ako nebi bilo moguće, kako bi mogla imati iskustvo Boga? Pozivam vas da ne shvatite ove riječi kao običnu teoriju. Ako u vama postoji želja da uđete u vječnost, onda to nije više ništa teoretsko, sve postaje stvarno, jer ste bili stvoreni da potpuno iskusite stvarnost Božju, za koju ste predviđeni.

Blagoslivljam vas u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.“

•••

6

INTIMNI  ODNOS  S  BOGOM

24/04/2010

Pozdravljam vas dragi čitatelji! Nadam se  da ste proživjeli  Uskrs,sa Isusom prožet snagom  Njegova uskrsnuća. Približavamo se velikoj svetkovini Duhova. Katekizam katoličke Crkve, podsjeća  nas na duboko značenje ove svetkovine tamo gdje govori: „Pedeset dana nakon svoga Uskrsnuća, na Pedesetnicu, proslavljeni Isus Krist, izobilno izlijeva Duha,i očituje ga kao Božansku  Osobu, tako da je Presveto Trojstvo potpuno objavljeno. Poslanje Krista i  Duha postaje Poslanje Crkve, poslane naviještati i širiti otajstvo Trojstvenog  zajedništva.“ (pogl.3, 144)

Znači za svakoga od nas je temeljno da živimo sve dublji odnos sa Duhom Svetim, sve dok mu ne dopustimo da nas on vodi, posvećuje, da nas uvodi u život Kristov, i šalje nas da svjedočimo Kristov život. Da vam u tome pomognem želim vam ponuditi u ovom mjesecu jednu poruku koju sam dobila od Duha Svetoga na bdijenje za Duhove 1999 godine. U njoj se govori da je za nas život neophodno ući u istinski intimni odnos sa Bogom, koji je temelj duhovnog života. Želim vam da primite milost i snagu Duha Svetoga, da biste bili sve više uronjeni u blaženstvo božanskog života već ovdje na Zemlji. Može vam se činiti da je to utopija, ali nije; možemo svi do toga doći sa snažnom pomoći Duha Svetoga, koji nas vodi da iskusimo, dan po dan, veličinu i dobrotu Božju.

Pozdravljam vas u Kristu!

Poruka Duha Svetoga od   22.05.1999, bdijenje za Duhove

„Blagoslivljam vas u ovoj večeri bdijenja za Duhove. Želim vas podsjetiti da je svako vaše naprezanje u duhovnom životu uzaludno , ako ne uđete u intimni odnos sa Bogom. Jako je malo duša koje su otkrile Boga, čak i među onima koje kažu da mu pripadaju. Jako je malo duša koje su Boga otkrile kao prijatelja, i još manje onih koje su ga otkrile kao Oca.

Skoro u svakome od vas nedostaje ova intimnost u odnosu sa Bogom, nedostaje sposobnost ući u šutnju, da bismo osjetili  Boga kao dio našeg vlastitog života. Iako ste svi vi pozvani na ovaj intimni kontakt sa mnom; imate mogućnost samo ako me ljubite, ako imate sposobnost spustiti se u vašu nutrinu, u najdublji prostor vašeg bića,onaj misteriozni, tajni prostor u koji se ne može ući nikakvim nasiljem,samo tamo ja živim. Trebali biste prepoznati ovaj kontakt kao nešto što vas čini plodnim, jer ja sam Duh Božji, Duh Života. Tako kao što se među bračnim partnerima oplođuje život, isto tako u intimnom odnosu s Bogom duša  biva oplođena životom Božjim. Pozivam vas na ovu intimnost, bez koje me ne možete pronaći. Nećete me pronaći u izvanrednim fenomenima, niti u buci i neredu, tamo gdje ima previše riječi. Možete me pronaći samo u intimnosti vaše duše i vašeg života.

Molim vas ne dopustite nikome da vrši nasilje nad vašim intimnim prostorom koji pripada samo Bogu. Zaštitite ga tako da on pripada samo Bogu i vama i nikome drugome. Ne dopustite  otrovu svijeta i ničemu prljavome da u vas prodire i da obeščasti vaš intimni prostor koji je i vaše svetište. Baš ovdje, u svetištu vaše duše vi trebate biti u tišini na koljenima, da biste se poklonili Bogu.

Molim vas također da poštujete  intimnost svake duše, da je uvijek poštujete. Molim na poseban način svećenike: pomozite  svakoj duši koja vam je povjerena, da pronađe u sebi ovaj intimni prostor s Bogom, naučite je da ga isto tako poštuje  u drugome. Samo tako raste jedna zdrava zajednica, kada  u njoj; jedno drugome pomaže pronaći i živjeti intimnost sa Bogom i kada  ju poštuje  u svima. U ovome poštivanju se rađa Crkva, ona autentična koja je svetište ljubavi.

Poštivanje intimnosti  osobe, ne znači da se osoba ne treba korigirati. Obraćam se još svećenicima, ali isto tako i roditeljima i odgojiteljima; dopustite da osoba sazrijeva, sve dok ne dođe do toga da slobodno raste pred Bogom. Ne slobodna u smislu da radi ono što želi, nego slobodna, jer je prihvaćena i poštivana u svojoj slobodi rasta i odluke. Tako djeluje Bog koji uvijek poštuje vašu slobodu. Dopustite uvijek da posljednja riječ bude Božja i nikada vaša, iako ste svećenici i odgojitelji. Dopustite da Bog vrši svoje djelo u svakome. Vaš je zadatak, da pripremite teren, kao što vrtlar priprema teren za sjeme , ali ne daje mu on da raste.

Zbog toga vam savjetujem da kažete stvari u delikatnosti, ali u jasnoći. Pomozite osobama koje su vam povjerene da dođu do jasnog egzistencijanog izbora; ponekad duše ne znaju prepoznati što je za njihovo istinsko dobro jer slijede  samo svoj egoizam. Zatim dopustite da svatko izabere u slobodi, ništa drugo se od vas ne traži.

Obraćam se svima vama; vaš je zadatak pokazati istinu vašoj braći i koliko je do vas, uvodite ih u istinu. Molim vas poštujte uvijek tuđi izbor, čak i onda kada je bolan, jer i ja ga poštujem, iako vidim da se mnogi zbog toga gube.

Mnogi od vas dolaze ispred svetišta istine, ali u njega ne ulaze. Ovo je strašno! To je kao da umireš od gladi u svadbenoj sali za stolom prepunim hrane. Tako žive i gase se mnoge duše.

Odgoj i formacija koji ne poštuju osobu u njezinoj intimnosti i to posebno u intimnosti s Bogom u sebi sadrže formu  istinskog i pravog nasilja. Duša jedne osobe ne biva potpomognuta u svom rastu i sazrijevanju , nego joj je nametnuta vanjska disciplina. Njezin intimni prostor biva zauzet pravilima,formama,zakonima; i tada se vjeruje, da je jedna duša dobra i sveta jer poštuje pravila, ali to nije uvijek istina. Sigurno da je potrebna disciplina i poštivanje pravila, ali do toga ne smije doći nikakvim pritiskom, naredbama ili nasiljem. Osoba  potpomognuta u rastu u vjeri u Boga i u međusobnom poštivanju, prirodno se orijentira prema istinskoj unutarnjoj disciplini, onoj koja dolazi od zakona Božjih koji su upisani u svakome od nas. Često dolazi do prave i velike drame u fazi rasta, jer se vodstvo duša ne povjerava meni(Duhu), nego ljudskoj pameti,znanosti,ljudskim  strahovima; i strah rađa strah.

Pitanje:“Što se događa sa osobama  u onim pokretima ili sotonskim sektama koje odbacuju Boga, i u mnogim slučajevima se klanjaju Sotoni“?

Kada govorim o lošem odgoju, to se ne odnosi samo na neke sekte i takozvane pokrete koji se suprotstavljaju Bogu, gdje stvarno ima puno nasilja. Nažalost mislim također na neke kršćanske stvarnosti u kojima se vrši nasilje nad osobama, i da samo znate koliko! Nemojte misliti da su u religioznim sredinama osobe više poštivane nego na drugim mjestima; ako nedostaje moje vodstvo, razina je potpuno ista. U mnogim kršćanskim pokretima, zajednicama vjernika i posvećenim zajednicama ima osoba koje mole i mole i predstavljaju se kao pravednici, pune si usta zazivima Duha Svetoga, ali me ne poznaju jer me ne ljube i ne daruju mi se. Oni ostaju egoisti i farizeji. Oni tako nisu vođeni od Boga i ne mogu voditi druge. Oni su tada slijepci koji vode slijepce; sude druge, i često nanose ogromnu štetu onima s kojima žive i ono što je najgore, to čine u ime Božje. Nitko ne može uistinu pomoći drugome bez mene!

„Želim te zamoliti,Duše Sveti,  za dar živog ,životnog odnosa sa sve Tri Osobe Presvetog Trojstva, i milost da odgovorno živim taj odnos. Daruj mi i daruj nam tu milost“

„ Ono što tražiš veliki je dar i u isto vrijeme veliko dostignuće. U odnosu sa Presvetim Trojstvom, sadržan je temelj cijelog našeg duhovnog života i sva teologija; nema ništa važnije od toga. Čovjek se opterećuje sa studiranjem tko je Bog, što radi Bog, koje karakteristike posjeduje; ali nije razumio da jedino ono što je važno je naš osobni odnos sa Bogom, jer u intimnom odnosu sa Trojedinim Bogom nalazi se  životna bit, sve ono što nam je u životu potrebno i poslije života. U vašem životu u Bogu i sa Bogom, preporađaju se i nalaze svoju pravu dimenziju,cijelo vaše biće, vaš intelekt i sve vaše sposobnosti. Ali sve ovo vi trebate iskreno željeti i tražiti u poniznosti, jer Bog vam ništa ne nameće, čak niti svoju ljubav. On vas neprestano traži, ali vas ne prisiljava, ljubi vas ali vas ne veže, želi vas ali vas ne posjeduje, ostavlja vas slobodnima da izaberete i razumijete gdje se nalazi život.

Blagoslivljam vas danas, tako da u vama uvijek bude želja za Bogom; iskrena, prozirna, bez imalo ambicija i kompromisa, tada vam neće nedostajati moje vodstvo, da vas vodim tamo gdje je potrebno, tj.k Ocu preko Sina. Isus i ja neprestano djelujemo, sve dok svatko od vas ne dođe do punine, i sve ono što činimo , to je za vaše dobro,  za vaš život. Sve prolazi preko naših života i uvodi vas u život Očev.

Volim vas puno i štitim vas; darujem vam milost da se u vama i u dušama vaše braće otvori sve veći prostor,prostor života koji teče između stvorenja i Stvoritelja, prostor beskrajne ljubavi koja vas neprestano obnavlja.

Blagoslivljam vas u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.“

•••

5

31 marzo 2010

BOG NAM JE DAO IME

Predragi čitatelji, od srca vam želim sretan Uskrs!

Željela bih da za svakoga od nas to bude Uskrs u kojemu ćemo istinski uskrsnuti, da to bude duboki unutarnji prolazak, prema novom stvorenju, koji je Isus otvorio za nas pobijedivši smrt. Vjera u Krista nam daje sigurnost da smo pozvani na novi život, otkupljeni, uskrsnuli. Da bismo došli do toga, nije dovoljno sudjelovati u svetkovinama kao memorijalu Isusove smrti i uskrsnuća; nego je potrebna također naša potpuna suradnja u unutarnjoj akciji Duha Svetoga, koja budi memoriju naše duše, sve dok ne otkrijemo, naš istinski identitet u Bogu, identitet koji nam daje da smo njegova djeca.

Važno je stajati pred Bogom, biti s njim licem u lice, dopuštajući mu da prodire svojim pogledom do naših dubina, i da budemo pozvani imenom od njega; i to je onda istinsko probuđenje života, to je naše uskrsnuće. U Bibliji, ime kojim Bog zove jednog čovjeka u isto vrijeme je i definiranje te osobe.

U Evanđelju po Ivanu, Marija Magdalena susreće Uskrslog Krista, ali ga ne prepoznaje sve dok je On ne pozove imenom. U imenu koje Isus izgovara Marija prepoznaje samu sebe, svoj identitet kćeri , prepoznaje glas  onoga koji ju je ljubio i koji ju je spasio. Čitajmo zajedno ovu epizodu.

„Marija je ostala vani do groba i plakala.Tako, dok je plakala,nadviri se nad grob tei vidje dva anđela gdje sjede u bijelim haljinamana na mjestu na kojemu je ležalo tijelo Isusovo: jedan do glave drugi do nogu. Oni joj reknu:

-Ženo, zašto plačeš?

Marija odgovori:

-Uzeše moga Gospodina i ne znam kamo ga staviše.

To izreče, obazre se i ugleda Isusa gdje stoji. Ali nije znala da je Isus. Isus joj rekne:

-Ženo zašto plačeš? Koga tražiš?

-Gospodine- odgovori mu ona misleći da je vrtlar:

Ako si ga ti odnio, reci mi kamo si ga stavio da idem po nj.

Marijo! Reče joj Isus.

Rabbuni!( što na hebrejskom znači: Učitelju)“. ( Iv 20,11-16)

Nekoliko godina kasnije, baš nakon toga što sam pročitala ovaj dio iz Evanđelja, Duh Sveti mi je dao neka objašnjenja preko jedne poruke koju vam želim ponuditi, nadajući se da vam može biti pomoć u rastu, prema sve dubljem i autentičnijem jedinstvu sa Bogom.

Poruka Duha Svetoga od 18.03.2000

„ Uskrsli Krist se ukazuje Mariji Magdaleni i zove ju imenom. Molim vas da nikada ne zaboravite da vas je Bog pozvao imenom, izabrao vas je od postanka svijeta, jer vi u Bogu oduvijek postojite. Od Boga ste dobili ime kojim vas On zove; i kada vi ne slušate ili vam se čini da ne čujete, baš tada vas Bog ne napušta i poziva vas imenom.

Ime koje vam je Bog darovao, pečat je koji on utiskuje u svaku dušu, ime kojim vas stvara. Riječ Božja vas stvara i daje vam ime, ime djeteta  Božjega. Pozivam vas da se uvijek sječate vašeg dostojanstva djece Božje , djece svjetlosti, koja su pozvana imenom. I kada vam se čini da ništa ne vidite , ne razumijete, kada vam se čini da vam sve oduzimaju, ne zaboravite uči u slušanje Boga koji vas zove imenom. Tada če se vaše oči otvoriti.

Tko ne želi da bude pozvan od Boga imenom, ne može primiti svjetlo, ostaje u tami. Ako ne želite biti pozvani od Boga, Bog vas neće zvati, jer on poštuje vašu slobodu; ali ako želite da Bog izgovori ime kojim vas je stvorio, onda morate umrijeti sami sebi, odričući se vlastitog egoizma. Samo tada  Bog će vas pozvati, pomažući vam da iziđete iz tame i objavit će vam se kao Uskrsli.

Ime koje vam Bog daje, ime je djeteta, svoga stvorenja. To je ime koje nadilazi sve ono što možete primiti ovdje na zemlji; to je pečat koji je utisnut u vas u trenutku stvaranja.

Čovjek koji nije probuđen, i koji ne živi u skladu sa Bogom, gubi svoj identitet stvorenja, i tako gubi samoga sebe i smisao svoga života. Zbog toga je važno ime koje nosite ovdje na zemlji,  ime kojim ste idetificirani kao osobe, ali još je važnije ime koje ste primili od Boga, ime djece koju Bog poznaje. Svatko od vas je jedincat, i Bog vas poznaje jedno po jedno; neizmjernom ljubavlju izgovara vaše ime. Svako dijete za njega je posebno, svako dijete za njega je važno, dragocijeno u njegovim očima.

Knjiga Otkrivenja govori o imenu koje nitko ne poznaje osim onoga tko ga prima ( Otkr.2 17-18) i to je tako: vaša duša poznaje ime koje je primila od Boga. U tom imenu stoji vaša originalnost, jer on čini od svakoga od vas neponovljivo i jedincato biće, koje se ne može niskim  usporediti. Zaista, Božja akcija je mnogolika, i moje djelovanje  u vama je da dovršim originalnost stvorenja.

Svaki čovjek je stvoren da živi u ljubavi Trojedinog Boga. Bog nema drugi cilj kod stvaranja čovjeka, osim da ga učini dionikom svoga života. Zbog toga vas zove imenom djeteta. Želi da vam to ime bude napisano na čelu, i da ostane u vama kao pečat, kao dragocijeni biser, da biste zaista živjeli i svjedočili njegovu ljubav. Dane su vam sve mogućnosti  za življenje i svjedočenje života Božjega; i sve milosti koje vam Bog neprestano daje jačaju ono sjeme milosti koje je u vama i daju mu da raste. Svaka milost je kao sunce i voda koje pomažu da raste prekrasno drvo vašega života sve dok ne proklija i ne donese plod.

Blagoslivljam vas u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.“

•••

4

26/02/2010

Proći i pobijediti smrt i pakao

Započelo je vrijeme korizme, jako vrijeme pripreme za Uskrs. Vjerujem da svi mi hoćemo slijediti Isusa u njegovom vazmenom prolasku iz smrti u život, prolasku koji čeka na svakoga od nas u svim životnim prilikama. Znamo dobro, naime, da naša stvarnost nije uvijek posuta ružama. U obitelji, na poslu, u odnosima s drugima, u različitim poteškoćama koje nas svaki dan očekuju možemo izabrati da događaje podnesemo pasivno, ili da učinimo to što je učinio Isus: svaku kušnju preobraziti u pobjedu, svaku smrt u uskrsnuće. Kako? Darujući Bogu svoje poteškoće, uzdižući k njemu svoja srca i svoje misli, moleći s vjerom i vjerujući da će on znati također i zlo preobraziti u dobro, zbog velike ljubavi koji gaji prema nama. Mnogo puta molimo da zadobijemo nešto što nam je pri srcu, no uvijek ne dobivamo; ostajemo razočarani i počinjemo raspravljati sa Gospodinom. Osobno sam razumjela, kroz životne kušnje, da duboki smisao molitve nije taj da tražimo od Boga da ostvari rješenje koje imamo u glavi; svrha molitve je ustvari da ponesemo svaku situaciju pred Boga, da je stavimo u njegove ruke, i da dopustimo njemu da riješi stvari po svojoj promisli koja je visoko iznad naših misli. 28. veljače, 2001, na čistu srijedu, dok sam molila, primila sam poruku Duha Svetoga. Predlažem vam je jer mi izgleda korisnom da vas prati u korizmenom hodu. Od srca vam želim da iskusite Isusovu blizinu u ovom vremenu, dok ga ne osjetite živog i uskrslog u vašem duhu, ne samo na dan Uskrsa, već svaki dan u vašem životu.

Slijedi dakle poruka:

28.2.2001. Poruka Duha Svetoga:

“Proći i pobijediti smrt i pakao”

«Blagoslivljam vas na početku ove korizme, kako bi sve više mogli ući u razumijevanje Otajstva.

Kao sinovi Božji i sinovi uskrsnuća, pozvani ste da prođete preko smrti i pakla i da ih oboje pobijedite. Ne zabrinjavajte se kako i kada će se to desiti; budite samo svjesni da vam je obilno razdijeljena milost za takav zadatak, da ga nećete vi sami dovesti do kraja, već ja, u vama i po vama. Želim vam pokazati neke korake.

Prije svega tražim od vas da se ne brinete. Što se više od vas traži, to vam je darovana veća milost koja vam je potrebna. Bog od vas nikad ne traži da činite one korake koji su iznad vaših mogućnosti. Zbog toga nastojite izbaciti iz vas svaku zabrinutost.

Preporučujem vam da u ovom razdoblju posebno slijedite Isusa: slušat ćete u liturgiji kako se Isus priprema prijeći kroz smrt da bi ušao u slavu. Slijedite ga kao vašeg Učitelja i Pastira, slijedite ga nasljedujući njegov život. Pozivam vas da sve više svoj život prilagođavate Kristovom Duhu, da budete što sličniji njemu, da se preobrazite po njemu, dopuštajući da on kraljuje u vama, jer to je Božje kraljevstvo.

Tražim od vas da imate povjerenja u Božji život koji je u vama, bez obzira na vašu slabost. Nastojite da vam nikad ne nedostaje povjerenja u vas same. Znajte pridati sebi samima pravu vrijednost, smatrajte se dostojnima Gospodina jer vas je on pozvao. Bez da se vrednujete boljima ili lošijima od drugih, budite naprotiv svjesni da ste hram Božji; stoga, s mojom pomoći i pod mojim vodstvom, pokušajte stići do toga da imate odgovarajuće samopoštovanje.

Isto tako pokušajte izbjegavati da vas stvari, osobe, ili prilike stisnu i da vam zapriječe otkriti u vama samima dostojanstvo sinova Božjih. Sotonin prvi cilj je taj da liši čovjeka njegova dostojanstva Božjeg posinstva; zbog toga imajte povjerenja u vas same kao Božje sinove, ljubljene i od njega odabrane. Vi ste sredstva u Božjim rukama; iako sredstvo samo po sebi može biti nesavršeno, no savršen je Onaj koji ga pokreće. Tražim od vas da imate ovo povjerenje u Boga, i u vas same kao Božja sredstva.

Pokušajte ozbiljno napustiti svoj grijeh. Znam da se trudite biti bolji, no ovo nije dovoljno: potrebno je isto tako da ne ostanete paralizirani poradi grijeha. Zbog toga vam preporučujem da se ne zatvarate u sebe kao u jedan zatvor; ostavite meni ključeve vašeg duha kako bih vam ja otvorio vrata da vam ponovno dam slobodu. Moj je zadatak da vas izvedem iz grijeha i smrti no ne surađujete uvijek sa mnom, i tako ostajete zarobljeni u svom grijehu. Dopustite mi da vas u svakom trenutku oslobađam jer to hoće vaš Stvoritelj, hoće vas slobodne jer vas je slobodne stvorio.

Često činite pogrešku sudeći same sebe i ovo vam donosi mnogo patnje. Ali shvatite da nije na vama da sudite čak ni same sebe; za svaki će grijeh suditi Bog. Stoga vam preporučujem da se ne ponižavate više nego li je to potrebno i da se ne optužujete do zla; znajte naprotiv promatrati vaš grijeh i vašu slabost kako bi ih prikazali Bogu, kako bi vam on pomogao da ih nadiđete, bez trauma i beskorisnih prisila. Imat ćete milost da činite tako, ako iskreno želite.

Pozivam vas da budete milosrdni u odnosu na bližnjega, da gledate ne grijeh i na granicu drugih kako biste trebali gledati svoje: s ljubavlju, s vedrinom, bez osuda. Dopustite da Gospodar bude taj koji će suditi svoga slugu, vi idite naprijed. Nemojte se ni zatvarati u grijeh drugih, niti se sablažnjavajte, niti sudite. Pustite sve u Božje ruke komu pripadaju ključevi bezdana koji je u svakom čovjeku.

Znajte prikazati Bogu grijehe čovječanstva, kako je činio Isus. Tada ćete biti svećenici Kraljevstva Božjega zajedno sa Kristom, oruđe spasenja, most svjetlosti između Boga i čovječanstva.

Što se tiče odricanja i posta preporučujem vam da budete uravnoteženi. Bog traži da posjedujete ravnotežu u svemu; njega ne zanimaju dokazi jakosti i ljudskog herojstva kada činite pokoru. Bog se zadovoljava također i sa malim odricanjima. Znajte da je ono što je Bogu najdraže – vaše srce otvoreno njemu, vaše duboko obraćenje, koje je zatim istinsko odricanje. Istinsko odricanje je odricanje samih sebe i svoga egoizma, u svemu onome što vam priječi da dođete k Bogu.

Ponovno tražim da mi predate u ruke ključeve svoga života, da se ne opirete mome djelovanju. Čovjek ima jednu ludost: da zaključava vrata svoje duše držeći ključeve u džepu. Savjetujem vam naprotiv da date meni ključeve svoje duše, kako bih otvorio ili zatvorio vaše unutarnje prostore, po vašim potrebama koje samo ja do kraja poznajem. Otvaram vaše dubine – da vas izvedem iz vas samih, zatvaram ih – da vas zaštitim od zla. Sve se naime treba održavati u savršenoj ravnoteži unutar vas: vaše darivanje i vaše zatvaranje kada je potrebno. Ne govorim, naravno, o zatvorenosti u negativnom smislu, već o zaštiti od zloga. Stoga zaboravite držati one ključeve u džepu, dajte ih meni.

Koraci koje sam vam pokazao su važni; nastojite ih izvršiti! Blagoslivljam vas, blagoslivljam vaš korizmeni put i sve one koji su vam dragi. Ako ćete slijediti Učitelja, i vi ćete biti učitelji drugima ali ne zaboravite: da bi bili učitelji morate biti prije učenici. Kada budete savršeni učenici bit ćete isto tako učitelji.

Blagoslivljam vas u ime Oca, i Sina i Duha Svetoga».

•••

3

02/02/2010

Presveta Marija, Suotkupiteljica čovječanstva

Knjiga «Preko velike barijere» ne predstavlja zbir fenomena i izvanrednih iskustava. To nije u stvari bila niti moja namjera. Opisujući čitateljima proživljena iskustva, htjela sam radije donijeti mnogo korisnih elemenata pokazujući da se cijeli svemir kreće ka Isusu Kristu, iščekujući da se cjelokupna stvarnost u nj uglavi. Oni koji pripadaju Kristu poput arkanđela, anđela, svetih, duša u čistilištu, ljudi vjernih Bogu, kako na Zemlji tako i na drugim planetima, trebaju nužno živjeti sjedinjeni s Kristom kako bi mogli izvršavati svoju misiju u korist cijelog čovječanstva. Svi mi, primajući život, primamo isto tako jednu misiju koju treba izvršiti. Biti i djelovati oblikuju naš identitet. Ali naša se misija ne može ispuniti, osim ako nismo sjedinjeni s Kristom. Rastavljeni od njega, gubimo orijentaciju, i nerijetko izvršavamo prazna djela, čak i ako smo dobre volje. Naime, riskiramo vršiti mnoga djela u ime Boga, ali ne djelo Božje. Sam Isus nas je opomenuo: «Bez mene ne možete učiniti ništa» (Iv 15,5).

Mi smo pozvani na mistično sjedinjenje s Kristom. Ovo nije izvanredno iskustvo koje žive poneke izabrane duše, već je obavezna etapa za svakog kršćanina, polazište i u isto vrijeme, cilj našeg puta. Mistično jedinstvo s Kristom je puno sjedinjenje s njegovim životom koji nas vodi do stvarnosti Božjeg života; ujedinjeni s Isusom doživljavamo što znači živjeti u Bogu i s Bogom. O ovome govori Sv. Pavao u poslanici Galaćanima: «Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist. A što sada živim u tijelu, u vjeri živim u Sina Božjega koji me ljubio i predao samoga sebe za mene» (Gal 2,20). U mistično jedinstvo se dolazi samo kroz iskreno i slobodno sebedarje Bogu u Kristu, po Bezgrešnom Srcu Marijinu.

Ja mogu posvjedočiti da su mi arkanđeli, mnogi sveci, kao i braća s drugih planeta vjernih Bogu, s kojima sam imala milost komunicirati, uvijek istaknuli ovu točku: ništa u svemiru ne bi moglo postojati odijeljeno od Isusa Krista. Snaga njegove misli održava svemir. Sotona mora računati s ogromnom Kristovom snagom i od Krista će konačno biti poražen na kraju vremena. Stoga je i svaki instrument Božji takav, ako je sjedinjen s Isusom Kristom.

U svemiru postoji jedinstveno biće u svojoj biti i u svome djelovanju, čija je uloga bitna za one koji žele doći do cilja: dubokog i iskrenog jedinstva s Isusom Kristom. Ovo stvorenje je Presveta Marija, Majka Isusova i Majka čovječanstva, Kraljica svemira i kao takva čašćena ne samo na Zemlji nego i na planetima čija su čovječanstva ostala vjerna Bogu. O ovim sam čovječanstvima govorila opširno u knjizi «Preko velike barijere».

Živeći mistično jedinstvo s Kristom po Presvetoj Mariji, u potpunosti se spašavaju temeljne vrijednosti kršćanskoga života, kako na razini pojedinaca, tako i zajednica. Među ovim vrijednostima, posebno dvije stječu novi značaj: kraljevsko svećeništvo (koje pripada Božjem narodu) i odnos između muškarca i žene koji postaje skladan u jedinstvu i komplementarnosti.

Za bolje razumijevanje misije Presvete Marije, predstavljam vam sada poruku u kojoj mi je Isus govorio o svojoj Majci kao Suotkupiteljici čovječanstva. Dana je 22. ožujka, 2008. na Veliku subotu:

22.3.2008. Isusova poruka:

“Presveta Marija, Suotkupiteljica čovječanstva”

«Na ovaj dan, vi se sjećate moga polaganja u grob, moga počinka nakon muke. Ali ja želim skrenuti vašu pozornost na lik moje Majke, koja se ovih dana zaziva kao Gospa žalosna. Istina je da je moja Majka bila ožalošćena, i ne bi mogla jedna majka ne biti u takvim uvjetima. Ljudski aspekt je bio prisutan u moje Majke kao što je bio i u meni u koliko sam pravi Bog i pravi čovjek. Pa ipak htio bih vas pozvati da idete iznad ljudskog aspekta boli, i da danas častite Majku moju i vašu, ne kao Gospu žalosnu, već kao Suotkupiteljicu čovječanstva, onu koja je u svemiru otvorila put ka mističnom sjedinjenju sa mnom.

Kad sam umro na križu, oko mene nije bilo nikoga, osim moje Majke, koja se sjedinila s mojom žrtvom. Žene, apostoli, naravno da su me ljubili, ali nisu razumjeli što se odvijalo pred njihovim očima. Oni još ne primiše pomazanje Duha Svetoga kako bi u potpunosti razumjeli što to znači prikazati se Ocu u jedinstvu sa mnom. Kasnije će razumjeti.

Moja Majka, međutim, bila je spremna za to; morala je biti jer ja nisam mogao umrijeti sam na križu. Morao sam pridružiti svojoj žrtvi sve one koji će se kroz stoljeća darovati meni. Marija je bila prvo ljudsko biće u svemiru koje se savršeno sjedinilo s mojom žrtvom na križu i koje je u potpunosti sudjelovalo u mojemu uskrsnuću. Moja Majka je bila prvo ljudsko biće koje je dovršilo sa mnom Vazmeni prolazak. Svi drugi su se pridružili njoj, po njoj, poslije nje. Čak i čovječanstva drugih planeta od nastanka vjernih Bogu, koji su svojom molitvom pratili moj put na Zemlji, su se sjedinila s Marijom u trenutku moje žrtve na križu. Zbog toga se čovječanstvo neće moći sjediniti sa mnom, osim po Mariji. Prolazak preko njenog Bezgrešnog Srca je obavezan za sve koji žele postići mistično jedinstvo sa mnom. Moja Majka je ona koja je otvorila put, prvo biće koje je postiglo puno i savršeno jedinstvo sa mnom na križu, preko križa, za vječnost. Zbog toga je Suotkupiteljica čovječanstva i zbog toga se čovječanstvo mora okrenuti njoj.

Ovo nije shvaćeno na Zemlji: Marija Suotkupiteljica je mnogima sablazan. S velikom boli promatram kako postoji dio Crkve koji se protivi Mariji, iako je naizgled zaziva. Usnama je časti, ali je u srcu odbija. Čak i mnogi pastiri udaljuju vjernike od Marije s raznoraznim opravdanjima. Ali ja vam kažem da spriječiti malenima da stignu do Marije vrijedi koliko i spriječiti im da stignu do mene. Ovo je teški grijeh! Sablažnjavati malene sprečavajući im da dođu Majci je teški grijeh! Ponavljam vam: ne možete se potpuno sjediniti sa mnom bez Marije.

Tražite moju Majku i vašu Majku, razgovarajte s njom i govorite o njoj. Pokušajte je vidjeti u pravom svjetlu, u svjetlu Duha Svetoga kojime je ispunjena. Nije više samo mama svladana boli zbog gubitka sina, što je samo jedan aspekt, već je Majka Suotkupiteljica, posve čista, sva sveta, moćna Majka, sjedinjena sa Sinom kako bi, kroz stoljeća, podržala čovječanstvo na putu otkupljenja, pokazujući svakome pravi smjer.

U mojoj Majci, prije nego u bilo kome drugom, moj Vazmeni prolazak iz smrti u život je utjelovljen i postao vidljiv. Njezina prisutnost među apostolima bila je presudna: nakon što su primili Duha Svetoga apostoli i učenici su razumjeli sve, ali su preko Marije potpuno ušli u moju žrtvu i sjedinili se sa mnom.

Marija je postala Majka čovječanstva pod križem, u trenutku u kojem se sjedinila sa mojom žrtvom. Otvorila je put cijelom čovječanstvu da se sjedini sa mnom jer je rodila novo čovječanstvo, čiji je prvi plod svećeništvo, jer novi je narod svećenički narod. Narod koji po primjeru Marije, s Marijom i po Mariji je sjedinjen s mojom žrtvom kako bi ušao u moje uskrsnuće. Onda je jasno da bez Marije kraljevsko svećeništvo, ali niti ministerijalno ne može postići svoju puninu.

Djelo Boga Oca, po meni, je djelo koje se utjelovljuje. Otac me je poslao na Zemlju i ovdje sam se utjelovio; po svome utjelovljenju donio sam među ljude Očevu volju. Također se i moje djelo mora utjeloviti u čovječanstvu. A u komu se moralo utjeloviti prije svega, ako ne u

Mariji, mojoj Majci? Ona koja je prenijela život mome tijelu, zar ne bi trebala isto tako prenijeti život mome Mističnom Tijelu?

Kažem vam da ulazimo u vremena u kojima prisutnost žene u Božjem narodu mora naći svoje pravo i dostojno mjesto, jer je žena ona koja rađa, i nosi u sebi počelo života. Ne može postojati muškarac odvojen od žene. Ne može više postojati misija samog muškarca, same žene, ili muškarca i žene koji žive zajedno, ali su iznutra razdijeljeni jedno od drugoga, kao što se nažalost događa u mnogim vezama. Žena na Zemlji živi jedan težak položaj: nepriznata, iskorištena i maltretirana, nije još našla svoje mjesto, čak ni u Crkvi.

U zakonu života stoji napisano da je Bog stvorio muško i žensko i zapovjedio im je da se plode i množe. Tu se nije radilo samo o pozivu da se sjedinjuju radi rađanja i time održavanja ljudske vrste. Bilo je to nešto mnogo veće: to je bila Božja želja da muškarac i žena zajedno čuvaju i odgajaju život u svim njegovim oblicima, i da ga prenose svemu stvorenome. Život je temelj svemira; on dolazi od Boga kao njegov dar, a može se prenositi samo preko muškarca i žene sjedinjenih sa mnom, sjedinjenih u meni u Marijinom Srcu. Odavde također proizlazi misija cijelog čovječanstva, ono što je trebalo biti od početka, a što je istočni grijeh iskrivio: vladati svemirom uz Boga, darujući Božanski život svim stvorenjima. Razmislite, muškarci i žene sa Zemlje, vidite koliko ste daleko od svega ovoga i kako je jadno vaše stanje!

Ja želim da shvatite kako su moje Srce i Srce moje Majke jedno. Kao što smo bili sjedinjeni na Zemlji tako smo i na nebu. Ja sam vam darovao svoju Majku, darujući je Ivanu darovao sam je svakome od vas i cijelome čovječanstvu, ne samo na Zemlji. Nastavljam vam je darivati kao uzor, kao štit, kao onu koja vas podržava u svemu, kojoj se možete obraćati tako kako se obraćate meni. Ona vas ljubi kao što vas ja ljubim. Zajedno s njome činit ćete divote! I ne zaboravite Sv. Josipa, srca plamena, moga poočima na Zemlji, pravednika nad pravednicima. Nitko nije bio pravedan poput njega, njegova pravednost je premašila pravednost mnogih drugih i moć njegova duha je golema. Marija i Josip su vam majka i otac na putu, kao što su bili i meni, i njima vas povjeravam.

Blagoslivljam vas u ime Oca, i Sina i Duha Svetoga».

•••

2

SLOBODNA I

INTELIGENTNA STVORENJA

Krštenje Gospodinovo

10 siječanj 2010

Za svakoga od nas od životne je važnosti sposobnost razlikovanja i vrednovanja događanja u svijetu. To ne samo da je naše pravo, nego ja bih rekla to je i naša dužnost. Inače se pomirujemo sa sudbinom ili ulazimo u strah,depresiju, zabrinutost ili pasivnost. Postajemo nervozni, agresivni i to su sve stavovi unutarnje pobune. Naprotiv mi imamo veliku odgovornost za naš život, za  živote drugih i za sve što se događa oko nas i u cjelokupnom čovječanstvu. Ako ovo vrijedi za svakog čovjeka , još više vrijedi za one koji se smatraju vjernicima. Isus mi je jednom rekao:“Nisam stvorio marionete, nego stvorenja slobodna i inteligentna“ Pošto nismo marionete, jer Bog nas je stvorio kao slobodna i inteligentna stvorenja, sposobni smo čitati događaje oko nas  u svjetlu duhovne inteligencije, koju nam je Bog darovao kada nas je stvorio na svoju sliku i priliku..

Kada smo odgovorni za stvarnost koja nas okružuje , i nismo više pasivni promatrači, mi dajemo naš stvaralački doprinos povijesti. Još ako tvrdimo da smo vjernici, naša nas odgovornost uvodi u sudjelovanje u planu Božjem. Kako? Preko naše odluke da živimo za Boga, preko ljubavi koja uzdiže našu misao i daje nam razumjeti što Bog čini za nas. Ako nema ove odluke mi svodimo te događaje na obične fenomene. Tada smo duhovno slijepi i našim očima je uskračena svjetlost Božja.

Ako odlučimo iskrenim činom vjere prikazati naš život Bogu po Bezgrešnom  Srcu Marijinu, započet će u nama nezaustavljiv proces, koji nas preko obraćenja vodi prema preobrazbi. Obraćenje je unutarnji stav koji nam dopušta da neprestano mijenjamo naš način mišljenja i djelovanja u različitim životim situacijama, da bi se suobličili volji Božjoj. Preobrazba je naprotiv promjena cijelog našeg bića, koja ovisi o Božjoj akciji i našem odgovoru. Ovdje se radi o trajnom procesu koji zahvaća našu cjelokupnu egzistenciju na svim razinama fizičkim i duhovnim. U knjizi“Preko velike barijere“ u 15-om poglavlju, na 270-oj stranici  u poruci od 28/7/2007 između ostalog Arkanđeo Rafael tvrdi:

„Cijelo će čovječanstvo morati proživjeti vazmeni prolazak što ga je proživio Isus Krist, sjedinjujući se s njegovom smrću da bi sudjelovalo u uskrsnuću. To će biti veliki izlazak, put cijeloga svemira iz smrti u život, iz raspadljivosti u bezgrešni život postanka“.

Na ovaj naš temeljni stav darivanja Bogu, spušta se spušta se Božja milost, jer Gospodin nam  močno dolazi u susret  i potvrđuje našu odluku. Daruje nam sva sredstva koja su nam potrebna da je ostvarimo(npr.molitva,sakramenti, Sveto Pismo itd.) i stavlja nas u stanje da ih ispravno koristimo, a on nas prati svojom dobrostivošću.

Dan po dan sve više spoznajemo Boga onakvoga kakav On uistinu jeste, a ne kakvim smo ga mi zamišljali, iskrivljujući tu sliku preko vlastitih strahova logike, naših želja i potreba. U spoznaji Boga spoznajemo nas same.

U tom smislu dolazimo do razumjevanja vodstva Duha Svetoga u sve dubljim razinama naše duše. Ulazimo u jedan živi i životni odnos sa Duhom Božjim i tako uronjeni u njega, razumjet ćemo i događaje koji zahvaćaju čovječanstva u cijelom svemiru i imat ćemo razlikovanje, što nas automatski dovodi i do ispravnog djelovanja.

Želim zaključiti sa onim što sam proživjela u mojim iskustvima i što mi je bilo objavljeno. Čovječanstvo se nalazi pred velikim događanjima koje će Bog dopustiti ljudima s ciljem probuđenja i definitivne odluke za njega. Knjiga“Preko velike barijere završava se sa porukom Arkanđela Mihovila koji najavljuje upravo ta događanja. Donosim ih ovdje u nastavku i prepuštam ih vašem razmišljanju. Nadam se da će vam biti na pomoć u sve dubljoj odluci za Boga. Tako ćemo se uputiti u zajednički hod preko ovog mjesečnika.

Poruka sv. Mihaela arkanđela 3/8/2007

Arkanđeo Mihael je htio da se posljednje poglavlje ove knjige zaključi porukom koja slijedi. To smatram snažnim upozorenjem svakome od nas da preuzmemo svoju odgovornost pred darovima i pred pozivom što nam ih šalje Bog.

“Pozdravljam vas i naviještam vam drugi Gospodinov dolazak. On će nedvojbeno doći. Neka čovječanstvo cijeloga svemira zna da je slavni Kristov dolazak neprijeporna istina, iako se na nju i odviše često zaboravlja.

Ne dolazim vam reći kad će Gospodin doći, jer nije na meni ni na vama da znamo u koje vrijeme, nego jedino na Ocu. Dolazim od vas zatražiti da bdijete i da budete spremni.

Svemogući Bog, Vladar svemira, šalje me vama da bih pripravio put njegovu narodu i pozvao ga na vjeru u Onoga tko će doći. Navijestio sam ljudima Isusovo rođenje, a danas vam naviještam da će se On vratiti. Vratit će se sa svojim anđelima da ubere plodove onoga što je bilo posijano, i u dobru i u zlu. Vratit će se da svakome dodijeli nagradu. Pokupit će urod koji već pupa. Bit će pravedan Sudac.

Budite stalno spremni. Vrijeme uskoro istječe i gomilaju se događaji važni za čovječanstvo cijeloga svemira. Velebni i dramatični događaji, ovisno o tome kakav tko život bude izabrao. Velebni događaji koji donose nov život za one koji budu izabrali Boga, prikazujući sebe Njemu. Dramatični za sve koji budu izabrali sotonu, predajući mu se u zamjenu za prolaznu moć. Ubrzo ćemo zaći u vrijeme kad će Bog snažno djelovati.

Djelovat će brzo i dubinski, zahvaćajući svakoga. Od svakoga će Bog očekivati odgovor. Ponavljam vam, budite spremni!

Budite spremni, vi koji živite na Zemlji, jer ni na kome kao na vama nije da svjedoči kako je Krist prošao ovuda, kako je tu ljude poučavao da budu Božjom djecom.

Crkvo na Zemlji, probudi se! Postani svjesna sile koju imaš u sebi. To nije ljudska snaga, zato ti nije potrebno da tražiš moćnike, nego ponizne. Okupi posljednje koji viču. Nauči ih da ljube i služe Onoga koji je snaga bića i koji će pohitati da im priskoči. Okupi oko sebe narode. Ima mnogo naroda koji čekaju da te upoznaju kao Majku. Mnogo ih je u cijelome svemiru.

Pogledaj, Majko naroda, u Majku svoju, Blaženu Djevicu Mariju, koja prebiva na nebesima i za tebe se moli. U Njoj ćeš biti bezgrešna. Po njoj se rodio Sin Božji. Po njoj će se roditi i tvoja djeca, o, Božja Crkvo, i bit će sveta djeca.

Prozbori i pouči tu djecu, ne riječima prazne mudrosti, nego riječima prepunima Duha Svetoga.

Podari se Bogu u punini, budi velikodušna prema siromašnima koji očekuju tvoju žrtvu. Prikaži samu sebe na oltaru svojega Gospodina, iskorijeni iz sebe svako zlo, Zaručnice Kristova! Gospodin, Bog svemira, očekuje tvoj odgovor. Očekuje ga svemir. Bit ćeš izložena kušnji ognja ljubavi. On će progutati sav egoizam. Oprat će te krv tvojih mučenika, koja će pročistiti zamućene oči.

Više neće biti mjesta i za ‘da’ i za ‘ne’. Svatko će morati reći ili ‘da’ ili ‘ne’. Gospodin čeka. Božje je čekanje uvijek milosrđe, ali je ujedno i uvod u sigurnu pravednost. On će razviti svoju božansku silu ljubavi i okupiti svoju djecu. Ujedinit će svoj narod, svoju Crkvu, iz svakoga kraja svemira.

Ohrabrite se, vi koji se nadate, vi, maleni koji ljubite Boga! Gospodin će doći. Od vas se ne traži drugo do da u svakome trenutku oživljavate vjeru, nadu i ljubav. Od vas se traži da budete sjedinjeni sa svojim Spasiteljem sada više nego ikada, podarujući Njemu same sebe, takve kakvi jeste. Ni trunak vaše patnje neće biti izgubljen, ni jedna vaša suza. Ako ih budete znali predati Bogu, On će od njih napraviti krunu slave. Došao sam vam reći da je Gospodin blizu.

Došao sam i da vam posvjedočim o svojoj ljubavi i o ljubavi svih anđela. Nikad vam neće uzmanjkati naša zaštita, jer tako želi Bog, Gospodar svemira. Poći ćemo ispred vas stazom koja vodi prema Kraljevstvu, kako bismo vam utrli put i zaštitili vas od opasnosti. Bit ćemo s vama u svakoj bitci, podržavat ćemo vas. Nebojte se.

Vrijeme je milosti! Ustani, Božji narode!

Blagoslivljam vas zajedno sa svim anđelima, u ime Oca, Sina i Duha Svetoga.”

•••

1

ALFA  I  OMEGA

8 kolovoz 2009

„Ja sam Prvi i Posljednji, Onaj koji živi!Bio sam mrtav, ali evo,živim u vijeke vjekova i imam ključeve smrti i podzemlja“(Otkr 1, 17-18).

Oduvijek su me doticale ove riječi iz knjige Otkrivenja, jer izražavaju točno ono što moja duša prepoznaje kao životnu bit: Isus je Gospodin. Njemu se trebamo podložiti i podložiti mu svaku stvar da bismo živjeli autentično i bili zaštićeni od zla.

„Jer u njemu je sve stvoreno sve je stvoreno po njemu i za njega“ (Kol 1, 16).Iskusila sam  i svakodnevno mi se ponavlja to iskustvo da moja egzistenzija i sve ono što me okružuje izviru iz Srca Isusovog i u njega se vraćaju, u neprekidnom protoku života Božjega koji drži cijeli svemir. Stoga držim da se neminovno sve treba vratiti Kristu jer od njega je rođeno.“Jer u njemu je sve stvoreno- sve na nebu i na zemlji; vidljivo i nevidljivo…On je početak…(Kol 1, 16-18)“. Životni ciklus nas vraća na izvor, čovjek iz praha, u prah se vraća, krščanin se rađa po Kristu  da bi se k Kristu vratio i po Njemu  k Ocu. Smatram da doista nitko ne može misliti da može doći k Ocu, bez prolaska preko Isusa Krista koji je Put, Istina i Život.

Uvjerena sam da bi nas prikazni život trebao voditi baš u ovu svijest da trebamo potpuno pripadati Isusu, da bismo pristupili u život Očev i bili vođeni od Duha Svetoga koji nas zahvaća i pročišćava. Odatle polazi također i naše poslanje, djelo koje Bog povjerava svakome od nas: „Ovo djelo Bog hoće-odgovori im Isus da vjerujete u onoga koga je on poslao“ (Iv 6 , 29).

Osobno želim da moj život bude jedno neprestano “uglavljivanje u Isusa Krista“(Ef 1, 10), što konkretno znači da se stavljam u potpunu službu Isusu Kristu, prepuštajući da On bude onaj koji vodi moj život i upravlja moje korake, tamo gdje On želi i zna. Želim se odreći vlastitog djelovanja i s njegovom milošću želim se odljepiti od mene same, od ljudskih želja, koje su često samo izvor razočaranja. Želim biti kao Presveta Djevica Marija, njegova službenica, i molim neka mi bude po Njegovoj riječi.. Bez Isusa  ne samo da moj život ne bi postojao, nego ne bi niti imao smisla, vjerovatno ne bi nikome koristio, jer što mogu dati ja, sama po sebi? Svi mi imamo potrebu da budemo vođeni od Velikog Pastira ovaca, jer u njemu stanuje sva punina(Kol 1, 19) i „Uistinu, svi mi primismo od njegove punine milost na milost“(Iv, 16). Bez milosti život se gasi i postaje puko preživljavanje.

Crkva nas usmjerava na Presvetu Djevicu Mariju kao model autentičnog života i darivanja za svakog kršćanina. Mogu reći da me blizina Majke Božje neprestano prati, ona me podupire u svakom trenutku i hrabri me kada se umorim. Vjerujem da nitko nema veću želju od nje da nas dovede Isusu i da se podložimo njezinu Sinu. Sigurna sam da Presveta Djevica ne napušta nikoga od nas sve dok na neki način ne uđemo u Srce Božje. Uostalom Majka je ona koja uvijek ostaje uz nas, čak i onda kad se svi drugi umore i napuste nas.

Znam da ne mogu biti potpuno Isusova, „uglavljena“ u Njega, ako mu ne podložim čak i moje neprijatelje. Ne mislim toliko na vanjske neprijatelje koliko na one puno opasnije, koji su skriveni u meni, a to su: strahovi, ambicije, ljudske računice, servilizmi , lukavost itd. Trebam dopustiti da Isus Krist zagospodari nad ovim neprijateljima svojom ljubavlju, milosrđem i mudrošću. Isto vrijedi i za vanjske neprijatelje: ne pripada sud meni, jer ja nisam pravedna. Moje je da prikažem moj život čak i za one koji me mrze, ostajući u ljubavi Božjoj da bih i ja mogla nositi ljubav i blagoslov pravednima jednako kao i nepravednima. Samo tako ću moći uglaviti u Krista i moje neprijatelje.

Želim podložiti Isusu također i smrt, ne samo onu fizičku, nego svaki oblik smrti: moju ranjivost, grijeh, proživljena poniženja, primljene uvrede, moj nedostatak vjere, nade i ljubavi i sve druge nedostatke. Sve ovo želim darovati mome Gospodinu.da bih napokon mogla doći do poniznosti, i postati poučljivo sredstvo u Njegovim rukama. Ako postanem ponizna smrt mi više neće zadavati strah. Ako sam sve predala Bogu, što mi više može ukrasti neprijatelj moje duše?

Svjesna sam da ove moje lijepe nakane mogu ostati samo lijepe nakane, jer samo sam ograničeno ljudsko stvorenje. Ne preostaje mi drugo, nego „uglaviti u Krista“ isto tako i moje nakane, podložiti ih Njemu i moliti ga da ih On ostvari u meni snagom svoga Duha.“ Bez mene ne možete učiniti ništa“(Iv15, 5), rekao je Učitelj i vjerujem da svaki dan iskusimo istinitost ovih riječi.

Na kraju da zaključim, čini mi se da sam razumjela da sve što postoji treba biti uglavljeno u Isusa Krista, baš da bi postojalo i bilo preobraženo u novo stvorenje o kojemu govori Sveto Pismo(Otkr 21, 5). Sve što budemo znali podložiti Isusu Kristu postat će novo i sveto. Tada će se i naš život promijeniti, jer Bog će boraviti među nama. …“On će otrti svaku suzu s njihovih očiju. Smrti više neće biti, neće više biti ni tuge ni jauka, ni boli,jer stari svijet prođe…Svršeno je!Ja sam Alfa i Omega, Pošetak i Svršetak. Ja ću žednome dati badava iz izvora vode života. Pobjednik će baštiniti ovo:Ja ću mu biti Bog, a on će mi biti sin“ (Otkr 21, 3-7).

Stefania Caterina

•••

PROFIL

Izdavačka kuća  “Svjetlo Izlaska” objavila je  2008 godine moju knjigu pod naslovom “Preko velike barijere”. U toj knjizi prikupila sam izvanredna iskustva koja sam proživjela od moga djetinjstva, preko kojih mi je Gospodin, zajedno sa instrumentima od njega odabranim želio pojasniti između ostaloga i svoj Božanski plan uglavljenja u Krista svega što je stvoreno na nebu i na zemlji. Ovdje se ne radi o jednostavnom prikupljanju nebeskih poruka, nego o predstavljanju jasnog Božjeg plana kojemu je u centru Isus Krist prema kojemu teži cijelokupno stvorenje. Ovaj plan je predodređen da zahvati cjelokupno čovječanstvo, žive i pokojne, ne samo na zemlji nego i na drugim planetima, gdje mi je pokazano da žive i drugi ljudi, stvoreni na sliku i priliku Božju i koji su kao i mi pozvani da tvore samo jedan narod, narod Božji.

Vjerujem da su mnogi od vas čitali knjigu o kojoj govorim, gdje sam se i ja osobno predstavila. Za one koji nisu čitali, kratko ču se predstaviti. Rođena sam u Genovi 19 siječnja 1959. godine u katoličkoj obitelji, u kojoj sam primila stabilan krščanski odgoj. U mladosti sam bila aktivni član različitih crkvenih pokreta, posvečujući se na poseban način kroz rad u dragovoljnim ustanovama i vjeroučiteljstvu.Diplomirala sam pravo na Sveučilištu, u Genovi i radila sam sedam godina kao činovnica u Državnim službama. Godine 1994. odlučila sam ostaviti posao i svijet, kako bi se potpuno posvetila Bogu i Njegovom djelu, stavljajući na raspolaganje Gospodinu, darove koje sam od Njega primila. Izvanredna iskustva koja proživljavam dolaze preko unutarnjeg govora( lokucio) i vizija, za vrijeme kojih primam pojašnjenja od samog Gospodina i od Njegovih instrumenata. Ne želim se više zadržavati na sebi, jer ja, nikako ne smijem biti u centru pažnje. Između ostalog u uvodu knjige više sam govorila o mojim iskustvima i motivima koji su me naveli da  pišem i na nju vas upučujem. Knjiga „Preko velike barijere“ dobro je primljena kod čitatelja i za mnoge je dragocjena pomoć u hodu u vjeri, kao što mi pokazuju mnoga pisma i e-mail koja sam primila. Za to zahvaljujem Bogu i čitateljima.

Sada bih vam htjela predstaviti ovaj novi mjesečnik pod naslovom: „Prema novom stvaranju“. Zašto jedan novi mjesečnik?

1. Zbog toga što preko ovog sredstva, zajedno sa suradnicima iz izdavačke kuće „Svjetlo Izlaska“ i uz njihovu dragocjenu pomoć, željela bih izići u susret zahtjevima koji su mi pristigli od mnogih čitatelja knjige „Preko velike barijere“, a koji žele produbiti sadržaj knjige;
2. Poradi pokušaja davanja što jasnijih smjernica koje su nužne za hod u vjeri, koji vodi do ostvarenja Božjih obećanja u našem životu  a što je i ujedno osovina poruke ove knjige;
3. Zbog toga što sam u posljednjem poglavlju knjige govorila o Zemlji kao o poprištu velikih događanja koja zahvačaju cjelokupno čovječanstvo koje živi  u svemiru. Od 2008 od kada sam napisala ove stvari do danas, Bog je učinio još mnoge druge stvari. Njegovo djelovanje je prolazilo i prolazi preko ljudskih duša, u tišini i čini čovjeka dostojanstvenim sudionikom Božjeg djela.Željela bih vam pomoći da razumijete što Bog čini za nas, u ovom trenutku naše povijesti;
4. Na kraju da bih vam pomogla da koračate u vjeri u svjetlu svega onoga što mi je bilo pojašnjeno, što sam iskusila i vidjela u proživljenim iskustvima. Želim precizirati, da se ne osječam ničijim duhovnim voditeljem; ograničujem moja iskustva kao duhovni prinos za hod u vjeri naroda Božjeg. Preko onoga što sam primila i što sam mogla razumjeti, trudit ću se da vam pokažem unutarnje korake i događanja koja zahvačaju čovječanstvo, promatrajući ih u svjetlu Božjem, onako kako su mi pojašnjeni.

Vjerovatno ćete se zapitati zašto naslov „Prema novom stvaranju“. Radi toga što u svim mojim iskustvima zajedničko obilježje od temeljne važnosti je postati novo stvorenje. Prema ovoj dimenziji Bog vodi svakog čovjeka i sve što je stvoreno. Hod vjere nas nužno vodi u neprestanu preobrazbu iz etape u etapu sve do završne faze a to je da budemo novo stvorenje.

Svjesna sam veličine onoga što sam vam do sada iznijela i cilja kojeg sam si zadala za jedno tako jednostavno sredstvo kao što je ovaj mjesečnik. Prepoznajem i moju granicu  običnog stvorenja. Bez obzira na sve smatram da se ovi ciljevi mogu postići; sa Božjom pomoću, vašom pomoću kroz molitvu isto tako kroz zajedništvo koje će se sigurno roditi između nas. Zaista vjerujem da ih možemo zajedno dostići. Isus je rekao:“Sve je moguće onome koji vjeruje“ (Mk 9,23).

U svakom dopunjenju ovog mjesečnika, ponudit ću vam jedan članak na određenu temu, obogaćen mojim proživljenim iskustvom, npr. nekom porukom ili opisanom vizijom koja odgovara datoj temi. Ako članak u vama pokrene određena pitanja, možete mi pisati. Najinteresantnija pitanja od zajedničkog interesa, bit će objavljenja u sljedečem broju zajedno sa odgovorima. Smatram da to može biti dobra prilika za podjelu i za rast za sve nas. Međutim odmah vam kažem, da neću odgovarati na pitanja koja se odnose na vaše osobne situacije, jer ovdje nije za to mjesto.Još manje želim diskutirati sa onima koji se ne budu sa mnom slagali. Osobno mislim da, diskusije  koje su cilj same sebi, gubljenje su vremena i snage, najdraži mi je otvoreni i iskreni dijalog. Svjesna sam da izvanredna iskustva koja živim ne mogu biti analizirana po ljudskoj logici i izmiču čeličnoj kontroli razuma. Preostaje svakome da u vjeri i slobodi po vlastitoj savjesti više ili manje prepoznaje ova iskustva. Ipak, iznad svakog našeg vrednovanja i mišljenja ostaje nam uvijek ljubav, koja prihvaća i poštiva drugoga u njegovoj originalnosti bez nepotrebnog upadanja u sterilne polemike.

Na kraju ovog predstavljanja, zahvaljujem vam već do sada, za vašu pažljivost i s moje strane vam osiguravam molitvu.

Srdačno vas pozdravljam u Kristu i želim vam svako dobro.

Stefania Caterina